Milovan Petrović
ČOVEK BEZ SIDRA
Nažalost ja nemam sidro,
znate li šta je to!?
To vam je ona sprava,
s’ kojom se ukotvi brod.
znate li šta je to!?
To vam je ona sprava,
s’ kojom se ukotvi brod.
Zbog toga lutam svetom,
i tražim nove luke,
ploviti bez sidra morem,
to su vam zaista muke.
i tražim nove luke,
ploviti bez sidra morem,
to su vam zaista muke.
Ponekad nađem lagunu,
pomislim muci je kraj,
oblaci pozovu vetar,
odjedrim zauvek znaj.
pomislim muci je kraj,
oblaci pozovu vetar,
odjedrim zauvek znaj.
Sad luke tuguju za mnom,
verujte nisam kriv,
ploviti bez kotve morem,
dobro je da sam živ.
verujte nisam kriv,
ploviti bez kotve morem,
dobro je da sam živ.
I tako morima lutam,
ko stari napušten brod,
podamnom duboko more,
a iznad nebeski svod.
ko stari napušten brod,
podamnom duboko more,
a iznad nebeski svod.
Milovan petrović ( iz zbirke poezije "Sve pesme srca mog")
Нема коментара:
Постави коментар