Milovan Petrović
MESEC I VIOLINA
Violina noćas moju dušu dira,
seća me na naše prohujale dane.
Gledam žuti mesec na nebu se ljulja,
klati se od bola ko da nosi rane.
seća me na naše prohujale dane.
Gledam žuti mesec na nebu se ljulja,
Violina dalje tužnu pesmu svira,
dok se ponoć spušta na starog svirača,
ni mesec se više ne klati ne ljulja,
sakri se od stida, zbog tuge i plača.
dok se ponoć spušta na starog svirača,
ni mesec se više ne klati ne ljulja,
sakri se od stida, zbog tuge i plača.
Mesečeve suze spojiše se s mojim,
napraviše reku od suza i plača,
tužna violina zagudi još jače,
u rukama starog, ponoćnog svirača.
napraviše reku od suza i plača,
tužna violina zagudi još jače,
u rukama starog, ponoćnog svirača.
Milovan Petrović (iz zbirke pesama "Sve pesme srca mog")
Нема коментара:
Постави коментар