U MASI PROLAZNIKA
Na sobi zatvoren prozor,
na zidu tvoja slika,
mislim da čujem korake tvoje,
u masi prolaznika.
otvaram prozor pogledam dole,
nigde poznatog lika,
samo se čuje odjek koraka,
u masi prolaznika.
Vraćam se tužan ,
sedam na krevet,
na zidu ista slika,
zašto te nema dole da prođeš,
u masi prolaznika.
Ponovo čujem poznate zvuke,
to mora da tvoja je štikla,
pogledam dole,
to kesten pada,
u masi prolaznika.
Sad kunem drvo kestena,
zaista ružna slika,
zašto baca plodove svoje,
u masi prolaznika.
Milovan Petrović
(iz zbirke "Sve pesme srca mog")
Нема коментара:
Постави коментар