KRAJ POTOKA
Kraj potoka sedeo sam dugo
i gledao ribe razigrane,
igrasmo se i mi ovde nekad,
provodismo tu najlepše dane.
i gledao ribe razigrane,
igrasmo se i mi ovde nekad,
provodismo tu najlepše dane.
Potok stari i dalje se igra,
zapljuskuje svojim slapovima,
ribice su bezbrižne u njemu,
pa se potok veseli sa njima.
zapljuskuje svojim slapovima,
ribice su bezbrižne u njemu,
pa se potok veseli sa njima.
Ostavismo potok i ribice,
odrastosmo tako iznenada,
putevi nas odvedoše dalje,
stazom škola, a kasnije rada.
odrastosmo tako iznenada,
putevi nas odvedoše dalje,
stazom škola, a kasnije rada.
Svak je svoju stazu izabrao,
potok nam se sad više ne nada,
ja sam svoju mladost napustio,
a i ti si, nisi više mlada.
potok nam se sad više ne nada,
ja sam svoju mladost napustio,
a i ti si, nisi više mlada.
Dal’ kroz potok ista voda teče,
ili druga ko mladosti naše,
dal’ su ribe iste one stare,
il se sada moje sene plaše.
ili druga ko mladosti naše,
dal’ su ribe iste one stare,
il se sada moje sene plaše.
Dal’ se i ti kad potoka setiš,
malog slapa, ribica i mene,
dal’ sećanja u tebi postoje,
il ih davno izbrisalo vreme.
malog slapa, ribica i mene,
dal’ sećanja u tebi postoje,
il ih davno izbrisalo vreme.
Milovan Petrović (iz zbirke poezije "Sve pesme srca mog")
Нема коментара:
Постави коментар